Novo ruho

Sa velikim veseljem ( i olakšanjem ) napokon mogu staviti mentalnu kvačicu na ulazni dio našega stana.

Hodnik je uzak, u sredini stana, pa time i dosta mračan…danje svjetlo dolazi u njega samo kroz svjetlarnike iznad okolnih sobnih vrata ( to mi je jedan od onih dobrih elemenata stare gradnje. Tko kaže da sve staro treba zamjeniti modernim?;) ) Kroz njega se prolazi iz spavaćeg u dnevni dio i obratno, znači, sa nas petero kod kuće, hodnik je itekako prometno mjesto.

A da ne kažem da je i prvo što nas dočeka kad stignemo doma. I prvo što ljudi koji nam navrate dožive od našeg prostora.

I zato sam žudila za tim da ga pretvorimo u lijepo i toplo, ugodno mjesto, sa zanimljivim detaljima koji će predstaviti nas koji tu živimo, a opet neopterećeno sa nepotrebnim.

Od samog useljenja opremljen je sa standardnim namještajem koji svakom ulaznom prostoru treba: ormarić za cipele, ogledalo, nešto gdje će netko moći nabrzinu odložiti kapu, torbu… I kako to inače i biva sa opremanjem stana nabrzinu i u jeku useljenja, sve je kupljeno “u kompletu” ( grrr, gdje mi je bila glava?? Oči?? )

I naravno, wenge! Of course! Zadnji krik mode tamo negdje iz devedesetih, po mom mišljenju…Ne, nisam ljubitelj, očito 🙂

Uglavnom, sve ostalo smo godinama mijenjali, a hodnik je ostao…a ono…kao zaboravljen.

Znala sam da hoću više svjetla, po mogućnosti danjeg. To smo postigli sa prošlogodišnjim “uradi sam” bojanjem svih vrata i zamjenom starog mutnog, reljefnog stakla na vratima u obično staklo. No i umjetna rasvjeta je trebala promjenu. Sa jedne centralne plafonjerke na više indirektnih lampi. I najviše od svega, željela sam bijelu boju na namještaju jer bi to definitivno bila najznačajnija promjena.

A taj dio mi se činio najtežim, jer, naravno, radi se o prilično jeftinom iveralu. Onom iveralu koji se oštetio na nekim mjestima već pri sastavljanju prilikom useljenja…ma joj!

Uglavnom, iznebuha, jednog subotnjeg popodneva uhvatila me je odluka da je došlo vrijeme da to odradim. Onako, sa guštom. Zaista, sve stvari nekako dočekaju idealno vrijeme…samo treba biti stpljiv i ne srljati 🙂

Za boju sam nabavila dvije manje kantice bijele mat “chalk” boje i za završni sloj prozirni mat lak.

Prvo doooobro brušenje brusnim papirom ( i nešto muskulfibera kasnije ), a onda bojanje.

Iveral je prilično dobro to sve podnio, nije bilo nekih iznenađenja, a boja je zaista kao storena za bojanje unutra, u zatvorenom prostoru ( jer već je bila debela zima vani ). Bez mirisa i brzo se sušila. Mislim da sam prešla nekih 3x ( sjećate se, wenge 🙂 ) i na kraju prelakirala sa 2 sloja laka ( ipak je to hodnik i stalno se nešto otvara, zatvara, odlaže ) pa da spriječim habanje. Sve u svemu, jednostavno.

Za rasvjetu smo sa svake strane ogledala postavili po jedan bijeli Ikea Hektar reflektor. Odlična i lijepa stvarčica!:) Sa bijelim kabelom koji pada po zidu izgledaju pravo chic! 😉

Zadnje, na jedan uzak prostor na zidu, između vrata dvaju soba, NAPOKON smo postavili našu malu obiteljsku foto galeriju! Divno izgleda i kako se reflektira u ogledalu, tako da uljepšava hodnik sa koje god strane pogledamo. E, taj dio je moj najdraži!:) Ili možda i ovaj sa Hektarima..ma sve mi je drago!:)

I tako, sa nekoliko dana uljepšavanja, taj uzak i mračan dio stana je postao meni jedan od ljepših prostora u kojemu boravimo. Navečer je rasvjeta stalno uključena, pa je zaista ugodno svima koji tu neprestano prolaze.

I onima koji nam dolaze, nadam se!:)

( Photos by: Homeslippers )

Fotografijama sam pokušala predočiti kako je sve to izgledalo. No, kako je prostor mračan i uzak, ne prikazuju ga možda najvjernije. Nadam se da bar ugođaj uspijevam dočarati! 🙂